Objašnjenje
U predizbornoj kampanji svašta se dogodi i svašta izgovori, ali su rijetke situacije, gotovo bez presedana, da jedan ozbiljan političar naprasno prekine razgovor s jednim ozbiljnim novinarom. Takav slučaj dogodio se u razgovoru našeg novinara Zorana Vukmana s predsjednikom SDPH Ivicom Račanom, kad su se u Splitu susreli tijekom Račanove predizborne kampanje. Intervju, koji ovdje objavljujemo u cijelosti, prerastao je u svađu političara i novinara, u svađu dvojice neistomišljenika, koja je trajala više od sat vremena. Sve ostale zaključke, o tomu tko je nekorektan ili netolerantan, tko trpi ili ne trpi neistomišljenika — prepuštamo čitateljima.
Objavljujemo ga ponajprije zbog brojnih medijskih spekulacija koje su se u međuvremenu pojavile. Nismo ga iz razumljivih razloga željeli objaviti u jeku predizborne kampanje.
Ja sam bio prvi ustaša, ako se sjećate, u beogradskoj štampi. U šestome mjesecu devedesete godine, pokojni Tuđman je rekao da su za nas dvojicu bila dva kandelabra pripremljena. Toliko da podsjetim vašu memoriju, ako može još biti barem malo nepristrana. Od tada kreće napad s "ljevice". To bih mogao objasniti u jednom korektnom intervjuu ...
Schroeder je nedavno izjavio na kongresu njemačkih socijaldemokrata: Za nas ispred stranke ide najprije naša zemlja, najprije Njemačka, a onda stranka. To je bilo vrlo znakovito. Možete li i vi isto kazati — najprije Hrvatska, pa onda stranka?
- Dobro, možemo i s tim pitanjem početi intervju. Da, ne samo da mogu to deklarativno reći, nego mislim da se u ovih devet godina postojanja SDP-a to može dokazati. Mislim da je SDP resila jedna osobina da smo znali ispred uskih stranačkih interesa uvijek staviti nacionalne interese, bez obzira što se u definiranju nacionalnih interesa nismo uvijek slagali s HDZ-om koji je sebi stalno u tomu pripisivao monopol, a o tomu me ne pitate.
Dakle, mogu vam odgovoriti potvrdno. Svaka stranka koja želi utjecati na nacionalnoj razini na formuliranje nacionalnih interesa, mora biti u stanju da uske stranačke interese stavi u drugi plan. Mi smo to radili mnogo puta do sada, uostalom i početak SDP-a je bio u odlasku naših ljudi iz Beograda i u sukobu s Miloševićem, s prvim demokratskim izborima u Hrvatskoj, s mogućnošću da tada određenim ponašanjima, koje vidimo u ponašanjima HDZ-a danas, poboljšamo mogući rezultat na tim izborima, ali i da ugrozimo demokratski karakter izbora. Nismo to učinili. Nismo to dozvolili. Pošteno smo proveli izbore i pošteno smo predali vlast kao što je poznato, jer to je bio nacionalni interes, poštivanje volje naroda.
Što znači staviti uski stranački interes iza nacionalnog? To znači poštivati volju naroda, znači šire poštivati volju naroda od onog segmenta koji glasuje za vas.
Smiješne priče
— Kako ocjenjujete proteklih deset godina vaše stranke, koliko se vaša stranka na neki način uspjela osloboditi toga komunističkog naslijeđa?
- Mislio sam da će to biti drugo pitanje. Od vas nisam drugo ni očekivao. Ovako ću vam reći: smiješno mi je na ta pitanja odgovarati, ali vrijeme je izbora i to je izgleda "spasonosno" mjesto HDZ-a u propagandi protiv SDP-a i ove koalicije. Malo mi je smiješno o tomu govoriti. Nekoliko tisuća bivših članova Saveza komunista u mojoj stranci su dokazali do čega im je stalo još tamo uoči odlaska iz Beograda i sukoba s Miloševićem, i prikačiti priču o nekakvom komunističkom profilu moje stranke je naprosto smiješno.
A imamo na drugoj strani na umu da je sedamdeset tisuća bivših komunista u HDZ-u, dokazano, mnogi od njih nedemokratskog ili antidemokratskog profila, boljševičkoga - i sada da se Račan pravda zbog tri i pol tisuće bivših članova Saveza komunista koji su dokazali svoje demokratsko opredjeljenje u SDP-u — ma hajte, molim vas! To može da prolazi kod propagandista HDZ-a, ali ne kod naroda!
— Mislio sam s obzirom na to da je SDP baštinik SKH, koliko ste u stvari, prema prijašnjem razdoblju...
— Pazite, konkretno, navest ću vam primjer njemačkih socijaldemokrata. Oni su pedesetih godina podvukli jasnu crtu prema komunistima i Komunističkoj partiji. Njihova je socijaldemokracija imala jednu svoju jasnu građansku i radničku genezu, komunisti su bili nešto sasvim drugo i uvijek u nekom smislu ekstremni. E sad sam mislio, s obzirom da vi jednostavno nastavljate i baštinite SKH, nisam govorio ni u kakvom propagandnom smislu, da se odredite prema tom razdoblju SKH, prema tih pedeset godina jednog totalitarnog komunističkog naslijeđa.
— Izvolite.
Propagandistički pristup
- Nek’ ostane sve ovo skupa. Neka se vidi vaš propagandistički nastup. Zašto bih ja morao zbog tri i pol tisuće bivših članova Saveza komunista odgovarati na ovakva pitanja, zašto takva pitanja s većim pravom ne postavite HDZ-u, zbog njihovih sedamdeset tisuća bivših članova Saveza komunista? Vama to ne pada na pamet! A što se tiče pravnog sljedništva SKH...
— Ideološkog također...
— Ali vi ste nastali iz SKH, to je povijesna činjenica, zato vam to govorim. Ja ne kažem da ste vi danas isto što i SKH prije deset ili dvadeset godina...
- Dragi moj gospodine, meni je jasna vaša funkcija. Gledajte, u tom bivšem Savezu komunista bilo je svašta, najveći dio tih bivših članova je otišao u četnike i najveći dio je otišao u HDZ. Jeste li vi svjesni o čemu ja govorim?
— A jedan dio je ostao u vašoj stranci, normalno...
- Vrlo mali dio! Vrlo mali dio, dragi moj gospodine, ostao je u SDP-u! I sada bi trebao SDP da se pravda i zbog tog malog dijela, i to demokratski profiliranih ljudi koji su otišli iz tog zajedničkog Saveza komunista, koji su napravili ono što je u tom trenutku bila nacionalna zadaća, koji su napustili Beograd i u vrlo teškim okolnostima, kad je nama koji smo pripremali izbore bilo puno teže nego nekima drugima...
— To nije sporno...
- Da ja završim... Mogu li završiti?
— Izvolite.
- Budite malo korektni. Sad bi ja trebao da se pravdam zbog takve situacije. Da ste vi korektni, a niste, onda bi pitali jeste li se vi nečim odredili prema tom bivšem razdoblju, je li tri i pol tisuće ljudi koji su ostali u SDP-u, za razliku od onih koji su išli u HDZ ili u četnike — jeste li se vi odredili prema tom bivšem razdoblju? Pa bih vam, dragi gospodine, rekao sljedeće: da, odredili smo se...
— To sam vas i pitao...
- Ne niste korektno pitali, nek’ ostane vrpca... Pa bih vam rekao, kako da ne, odredili smo se! Već samom činjenicom da smo ušli prvi u sukob s Miloševićevim dijelom SKJ, s velikosrpskim nacionalizmom, da smo napustili Beograd, što vam je očito neugodna činjenica, da smo održali prve demokratske izbore, valjda smo se time odredili prema tom dijelu komunističke povijesti, koji je imao jedan manji broj naših ljudi.
Mi smo devedesete godine donijeli jedan dokument koji je imao povijesni karakter i koji se, ne slučajno, ignorira. On je povijesna deklaracija, u kojoj smo se vrlo kritički postavili prema čitavom razdoblju prije toga, i u kojem smo se između ostaloga ispričali za svaki oblik zlostavljanja ljudi zbog njihovih političkih mišljenja, s obzirom na to da prethodni sustav nije bio demokratski.
Kritika i isprika
Pa se tako Ivica Račan, koji tada nije ni bio rođen, ispričao i za Bleiburg, za period onih bivših članova SK kojima je pripadao i Tuđman, koji su i te kako snosili odgovornost za jednu od najvećih tragedija hrvatskog naroda. U tom dokumentu ispričali smo se, ali to vama i propagandistima HDZ-a nije dovoljno. |
RAČAN: Čemu ovaj intervju do sada? I nakon spominjanja odlaska iz Beograda, nakon spominjanja deklaracije — vi kažete, niste se ničim ogradili! Ma nemojte me zajebavati! Vi ste naprosto plitki političar!
VUKMAN: Ali vi pokušavate kompletno zaobići to razdoblje!
RAČAN: Koje razdoblje, čovječe!
VUKMAN: Ne možete to zaobići, prema tome se netko mora odrediti!
RAČAN: Pa o čemu sam govorio do sada, zaboga?
VUKMAN: To nije upitno što se tiče politike devedesete, ali netko mora kazati što se događalo u komunizmu od 1945. do 1990. |
|
— Znači, vi ste se praktički odrekli marksističke koncepcije u jednom ideološkom smislu...
- Pa vi ste veliki ideolog! Vi ste jako ideološki nastrojeni... To su vrlo precizna ideološka pitanja.
— Vi ste isto tako bili precizno ideološki određeni, vi ste bili u vrhu SKH i konkretno ideološki određen, zato vam govorim, koliko je vaša socijaldemokracija oslobođena takvih natruha...
- Gdje vi vidite te natruhe, osim što ste propagandist HDZ-a...
— Ja nisam propagandist HDZ-a...
- Jeste, iz ovih pitanja je vidljivo da jeste, gdje vi vidite natruhe marksizma u SDP-u?
— Ja vas pitam koliko ste se danas ograničili od marksizma.
- Ma govorite gluposti, zašto bih ja vama odgovarao na pitanja koja su irelevantna? Gdje vidite u SDP-u marksističke natruhe?
— Kakva je razlika između vaše socijaldemokracije i recimo socijaldemokratskog usmjerenja SDU-a, ASH i Šuvarova SRP-a na ljevici, ima li tu neke distinkcije?
- Vi to pitate? A je li vi vidite tu distinkciju?
— Pa ja vas pitam...
- A je li vi vidite tu distinkciju?
— Osobno mislim da su oni više krajnje lijevo.
- Ovaj intervju će biti dobar jer precizira i vaša ideološka polazišta... No dobro je, neka vam služi na čast. Da ste korektni, i da ste pratili ovih deset godina život SDP-a, onda bi mogli primijetiti, ima za to jako mnogo argumenata, da je čitavo vrijeme SDP bio gotovo ravnomjerno napadan s obje strane, i s desne i s lijeve...
Napadi s ljevice
— To znam...
- S lijeva smo bili napadani već onog trenutka kad smo napustili Beograd, ako vas memorija toliko služi, ideološki pomućena, kao što je poznato, kao razbijači Jugoslavije. Ja sam bio prvi ustaša, ako se sjećate, u beogradskoj štampi. U šestome mjesecu devedesete godine, pokojni Tuđman je rekao da su za nas dvojicu bila dva kandelabra pripremljena. Toliko da podsjetim vašu memoriju, ako može još biti barem malo nepristrasna. Od tada kreće napad s "ljevice". To bih mogao objasniti u jednom korektnom intervjuu...
— Zašto me optužujete da sam nekorektan?
- Dozvolite, dozvolite... Mislim da će čitatelji to dobro razaznati. Od tada, dakle, mi smo meta napada ljevice, da smo razbijači Jugoslavije i nacionalisti, dali smo doprinos stvaranju Hrvatske, i zato smo čak meta napada jednog dijela lijeve Europe. I to je poznato. Ukoliko bi se vi prisjetili nekih informacija koje su u vašem listu objavljene, bili smo etiketirani kao nacionalistička stranka iz Hrvatske, imali smo tegobne odnose i s jednim dijelom lijeve Europe.
Čitavo vrijeme mi smo izloženi napadu s ljevice, u početku zbog razbijanja Jugoslavije, poslije jer nismo dovoljno lijevi, što nismo dovoljno ortodoksno lijevi, što nismo dovoljno kritički prema hrvatskoj vladajućoj politici, jer smo znali podržati poteze HDZ-a ukoliko bi ocijenili da su na liniji nacionalnih interesa.
— To nisu upitne stvari. Na nacionalnoj razini politika vaše stranke nije bila upitna, ne znam zašto sve to shvaćate toliko osobno. Na lokalnim razinama vaša stranka...
- A sada idemo na lokalne razine!
— U globalnom smislu ne dovodim u pitanje vašu nacionalnu politiku, to se može kritizirati ovako ili onako, ali na lokalnoj razini, činjenica je da imate tu puno starih boljševičkih fanatika i tih natruha jugoslavenstva i marksizma. Ja sam govorio u tom smislu da netko mora pročistiti komunističku totalitarnu savjest — pustite vi sada HDZ, tamo ima svašta, i komunista i liberala i desničara — ali vaša stranka, koja je baštinik SKH, treba se odrediti i prema komunističkim zločinima i prema progonima i zatvaranjima. Netko je trebao to pročistiti, ja sam vas samo pitao zašto niste vi u odnosu na to razdoblje pročistili savjest komunista! Vas se naziva strankom reformiranih komunista. Je li vas i to smeta?
- Ova rečenica mora ostati: mislim da je vaša ideološka zaslijepljenost gotovo bez presedana i da će to čitatelji moći vidjeti. Gledajte, nakon svega, najprije ste krenuli s optužbom o komunističkom profilu, onda ste...
Plitki političar
— Govorio sam o naslijeđu...
- Kakvo naslijeđe? Pa ste krenuli s optužbom da se nismo ogradili od toga strahotnog komunističkog naslijeđa, i kad sam vas više nego plastično demantirao s onim što smo radili s povijesnom deklaracijom, vi sada nalazite argument protiv SDP-a, — eto dešava se nešto na lokalnoj razini... da bi onda u ovoj eksplikaciji tog pitanja ponovno rekli — ali vi se niste ničim ogradili od toga komunističkog naslijeđa! Pa čemu ovaj intervju do sada! Čemu ovaj intervju do sada? I nakon spominjanja odlaska iz Beograda, nakon spominjanja deklaracije — vi kažete, niste se ničim ogradili! Ma nemojte me zajebavati! Vi ste naprosto plitki političar!
— Ali vi pokušavate kompletno zaobići to razdoblje!
— Ne možete to zaobići, prema tome se netko mora odrediti!
- Pa o čemu sam govorio do sada, zaboga?
— To nije upitno što se tiče politike devedesete, ali netko mora kazati što se događalo u komunizmu od 1945. do 1990. I progoni, zatvaranja, logori! Netko mora pročistiti to razdoblje, postaviti ta pitanja!
- Ma o čemu se radi? Pa Ivica Račan je sudjelovao u rušenju Jugoslavije i tog bivšeg sustava! Zašto je sudjelovao u rušenju? Zato što se nije slagao s mnogim stvarima u tom sustavu!
— Možemo ići u detalje, pa kazati da je devedesete u vašoj stranci bilo dvije trećine ljudi koji su pružali otpor i prema hrvatskim simbolima, i grbu i hrvatskoj samostalnosti, da među većinom u vašoj stranci to nije bilo prihvaćeno! Politika stranke se kroz nekoliko godina trasformirala, ali devedesete godine za vašu stranku hrvatska samostalnost je bio — šok!
Pa vi ste sami rekli da je HDZ stranka opasnih namjera! O tomu vam ja pričam, imate ljudi na lokalnim razinama, evo ovdje u Splitu, Marina Jurjevića i ljude koji su devedesete godine bili za Jugoslaviju! To su činjenice.
- Pa dobro, i Tuđman je bio za Jugoslaviju...
Izborna zadaća
— Kako možete iznositi takve usporedbe, da je Tuđman bio za Jugoslaviju!?
- Tuđman je u nekim fazama svog života bio i te kako za Jugoslaviju. Dobro, jeste li vi svjesni što vi radite u ovom intervjuu i koju vi zadaću obavljate?
— Ne obavljam nikakvu zadaću...
- Obavljate, i srećom tko god bude slušao ovo...
— Zašto mislite da bih imao neku funkciju?
- Gledajte, mi se nalazimo u izborima, vaša zadaća je da vratite mene osobno i SDP u povijest jer mislite poput nekih primitivaca u HDZ-u, mislite da je to ona točka gdje se može zaustaviti SDP. Ne na ovome što nudi danas, nego vi neprekidno poput nekih primitivnih dijelova HDZ-a mislite da možete zaustaviti Ivicu Račana i SDP vraćanjem u povijest.
Idete s falsifikatima, s podmetanjima, vi sada mrtav-hladan meni kažete: što vi hoćete, vi ste optužili HDZ da je stranka opasnih namjera! Da ste iole korektan novinar i da ste kvalitetan novinar, onda bi znali punu istinu. Ako znate tu istinu, a falsificirate je, to je strašno.
A istina je sljedeća: devedesete godine, da to je točno, Račan je izrekao tu rečenicu o stranci opasnih namjera, a znate u kom kontekstu? U kontekstu kad je rečeno da je NDH izraz težnja hrvatskog naroda...
— To je rekao Tuđman na Saboru HDZ-a, i to je bilo šokantno za mnoge, a rekao je samo da je NDH bila dijelom i izraz težnji hrvatskog naroda za državom!
- Za razliku od vas, s Tuđmanom sam imao prilike o tomu razgovarati na daleko korektniji način. Vi ste loš propagandist...
— Vi mene optužujete i vrijeđate cijelo vrijeme...
- Kako da ne! Vi ste mene optužili da sam ja optužio HDZ kao stranku opasnih namjera, a ja vam pokušavam u ime pameti i istine obratiti pažnju na kontekst: zbog glorifikacije NDH, fašističke tvorevine! I tada je bilo rečeno, ako je to strategija HDZ-a, onda je riječ o stranci opasnih namjera! U vrlo prizemnom kontekstu odnosa prema NDH, ne generalno! Ali propagandisti HDZ-a su izvukli tu rečenicu iz konteksta i pokazali da je to bio atak na HDZ i cijelu njegovu strategiju!
Naslijeđe SKH
— Vi ste sve previše shvatili osobno. Na temelju čega vi mene optužujete da sam ja propagandist HDZ-a?
- Onaj tko sluša vaša pitanja, što će drugo zaključiti?
Očito je problem u tomu što se radikalno razlikujemo u stavovima.
- Ali gledajte, gospodine, kad bih sada ja vas išao da intervjuiram — bez tog vašeg ciničkog osmijeha — ja bih bio daleko korektniji, iako se razlikujemo u političkim stavovima, ja bih vas pitao što vi mislite o ovoj situaciji koja je u Hrvatskoj. Kako izići iz te situacije? Ako ste Hrvat i nacionalist, onda bih vas pitao — dobro, dajte mi tu nacionalnu politiku, preko čega će ti nacionalni interesi biti sačuvani? S vama bih razgovarao korektno, što vi niste u stanju i pustio bih vas da pokažete svoj svjetonazor.
— Moje prvo pitanje oko kojeg se svađamo je bilo - i mislim da nisam bio nekorektan - o naslijeđu SKH, o toj baštini vaše stranke i ništa drugo!
— To je neminovno pitanje.
- U redu, završavamo sada intervju i hoću novinara s kojim mogu razgovarati o vremenu danas.
— Vi ste odmah burno reagirali, a niste ni dopustili da stignemo do drugih pitanja!
- Završavamo razgovor, javite mi se nakon izbora.
— Ne vjerujem da ću imati razloga da vam se javljam ni prije ni poslije izbora.
| |
